Osnovna škola Kraljevica

Antonio Franko je 29-godišnji triatlonac iz Kraljevice, osoba je s 80-postotnim invaliditetom, ali to ga nije spriječilo da se cijeli život bavi sportom. Još kao dječak se počeo baviti plivanjem i boksom sa zdravim osobama, da bi se 2013., na nagovor Milke Milinković, krenuo baviti parasportom. Prvo je krenuo s plivanjem, koje mu je išlo jako dobro, te je postao član plivačke paraolimpijske reprezentacije. Više puta je ostvario odlične rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.  Nakon dvije godine trener plivanja dao mu je prijedlog da se počne baviti paratriatlon, Antoniu se ta ideja na početku nije svidjela, ali kada je počeo trenirati, sve više mu se počelo sviđati, i gle – sada je jedan od najboljih triatlonaca u svijetu. Zadnji i najveći uspjeh ostvario je na svojim prvim Olimpijskim igrama u Tokiju ove godine, gdje je utrku završio kao peti. Što se tiče samog nastupa, jako je zadovoljan, dao je sve od sebe i kako sam kaže, tom utrkom je uspio pobijediti samog sebe. Zanimljivo je da kako biste sudjelovali na Paraolimpijskim igrama, trebate biti među deset najboljih triatlonaca na svijetu. Antonio je u zadnje dvije godine bio deveti što mu je omogućilo ovo sjajno iskustvo. Osim ovog odličnog uspjeha, kraljevički triatlonac ostvario je mnoge druge uspjehe, a neke na Europskom prvenstvu u Španjolskoj te u svjetskoj seriji u Engleskoj i Australiji. Na pitanje učenika koja mu je bila najdraža utrka, odmah je odgovorio kako tu čast ima ona u Kanadi 2019. godine gdje završio četvrti. Zanimljivo je bilo što su tijekom utrke plivali u jezeru, a trčali na stazi Formule 1! No, kako bi postigao sve ove odlične rezultate, mora puno trenirati. Trenira sedam dana u tjednu po 6 do 8 sati, ujutro najčešće pliva, a popodne trči i vozi bicikl. Na pitanje učenice koliko tjedno otrči, otpliva i odvozi kilometra, svi su ostali zapanjeni. Tjedno otrči oko 45 km, otpliva 25 km i odvozi oko 200 km biciklom! Kako bi sve to mogao ostvariti, potrebna su mu određena pomagala, poput proteze, koja namješta položaj gležnja i pomaže mu da trči s minimalnim poteškoćama, i posebnog bicikla, a sve je to veoma skupo. Kako bi sve to financirao, zbog svojih odličnih rezultata dobiva stipendiju koja mu vrijedi do idućeg većeg natjecanja. Ne zaboravimo spomenuti kako su mu najveća podrška roditelji i prijatelji, sam naglašava kako je lijepo kad je netko sretan zbog tvog uspjeha i potiče te da se time nastaviš baviti dalje. Otkrio nam je kako su mu daljnji ciljevi osvojiti medalju na sljedećim Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. Pripreme za to već su počele, a mi Antoniu možemo samo poželjeti sreću kako bi ostvario i taj san. Na kraju zaključimo kako je Antonio Franko odličan primjer da se sve može kad se hoće!

PIŠE: Matea Jurić, učenica 7. a razreda i urednica školskog časopisa Feral